U Goricama čudo neviđeno: ovca ojanjila šestorke

U četvrtak 6. lipnja 2024. godine u naselju Gorice, nedaleko od Nove Gradiške,
u ovčinjaku Tomislava Medunića, dogodilo se čudo neviđeno: ovca
Romanovske pasmine ojanjila je šest janjića.

Tomo, kako ga od milja svi zovemo, već se 20 godina bavi uzgojem ovaca i do
sada su njegove ovce janjile najviše trojke, tako da je i on sam ostao u čudu
kada je u večernjim satima uz ovcu našao čak 6 janjića. Nažalost, jedno je u
međuvremenu uginulo, ali zato ostalih pet je živahno i skakuću oko svoje
majke tražeći majčino mlijeko, ali i istražujući svoj novi dom.

Naime, Tomo je kao i svakoga ranoga jutra obilazio i namirivao svoje blago te
je ubrzo pokraj jedne ovce pronašao 3 bijela janjića. Odmah ih je, kao i inače
što čini, premjestio u poseban boks kako bi i majka i bebe imale svoj mir, ali i
posebnu hranu i siguran smještaj.

Kako je prognoza da ovih dana neće biti obilnije kiše, onda je Tomo odlučio
pokositi svoje livade te nakon što se trava osuši izbalirati sijeno i spremiti ga
na prostrani sjenik iznad svog ovčinjaka. Tako je Tomo učinio i u četvrtak
nakon namirivanja svoga blaga, a u svoj ovčinjak se vratio predvečer te je u
posebnom boksu pokraj ovce i 3 bijela janjića zatekao kako teturaju na
slabašnim nožicama još 3 crna janjića. Tomo je odmah shvatio da je ovca u biti
ojanjila šestorke i da je to pravo čudo, jer nikada nije čuo da je Romanovska
ovca ojanjila šestorke. Potom se Tomo sjetio našeg pokojnog novinara Vijeke
Hudolina iz Dragalića, koji bi sigurno odmah proširio vijest o ovom čudu u
Goricama. I eto, s malim zakašnjenjem, vijest o čudu u Goricama se ipak širi, a
samozatajni Tomo se ne voli isticati pa ga stoga nema ni na priloženim
fotografijama.

A ja ovu priču o šestorkama želim završiti s činjenicom da su Tomo i njegova
supruga Ivanka, sa svojih troje djece i osmero unučadi, rodbinom, kumovima i
prijateljima, lani proslavili 40 godina braka te im želim još mnogo godina
zajedničkog života, potom praunučadi, ali naravno i još mnogo janjića.

tekst i foto: Marko Derežanin