Naslovnica O nama
O nama
Općina Dragalić jedna je od najmlađih općina u Hrvatskoj. Nastala je 1997. godine dijeljenjem općine Gornji Bogićevci na dva dijela i obuhvaća njezin bivši istočni dio – naselja: Dragalić, Donji Bogićevci, Gorice, Mašić, Medari i Poljane. Dragalić se nalazi desetak kilometara zapadno od Nove Gradiške, u plodnom dijelu Posavlja, uz autocestu Zagreb – Lipovac, staru krajišku cestu i magistralnu prugu na kojoj se nalazi i željeznička postaja Dragalić. Iako je općinsko središte sa osnovnom školom, poštom i nekoliko trgovina, Dragalić je danas kao i ostala mjesta općine uglavnom seosko naselje.
Za vrijeme domovinskog rata Dragalić je, kao i ostala mjesta u općini, bio okupiran, spaljen i razoren, a stanovništvo prognano. Osim obiteljskih objekata, uništeni su i svi kulturni gospodarski, društveni i vjerski objekti. Posljedice rata su prisutne još i danas. Zbog blizine crte bojišnice minirano je oko 12 km2 što čini 20 % ukupne površine današnje Općine! Odmah poslije oslobođenja počela je obnova kuća, uglavnom po tadašnjem vladinom programu obnove. Poslije su se u obnovu uključile i druge ustanove te međunarodne organizacije, u prvom redu JP Hrvatske vode, njemački Arbeiter-Samariter-Bund (ASB) i USAID.
U naselju je završena izgradnja vodovoda i plinofikacija cijele Općine. U tijeku je razminiravanje dijela poljoprivrednih površina, što bi znatno trebalo poboljšati mogućnost poljoprivredne proizvodnje i uređivanje industrijske zone. Kako se Općina nalazi se u području posebne državne skrbi građani, obrtnici i poduzeća se mogu koristiti nizom poreznih olakšica i s time Općina želi privući potencijalne investitore.
Dragalić kroz povijest
Naselje se nalazi 7 km zapadno od Nove gradiške, 2 km južno od Medara, na odvojku s regionalne ceste. U starijim izvorima Dragalić se spominje u jednom zapisu iz 14. stoljeća (1334.) u kome se navodi postojanje 34 katoličke župe s 20 000 stanovnika, a među njima i ovo naselje, pod vlašću viteškog reda Ivanovaca.
Središte posjeda bilo je između Dragalića i Bogićevaca, s uređenim dvorcem, odakle su redovnici Ivanovci upravljali okolnim posjedima Trnavom, Starčom i Ljesnicom. Oni su sagradili i prvu utvrdu i crkvu sv. Ivana Krstitelja u blizini sela, koja je okolnim selima bila i župna crkva. 1878. u selu je sagrađena nova crkva koju je agresor 1991. uništio.
Prva škola spominje se 1777. godine, zgrada škole sagrađena je 1906., a 1966. nova škola, koju je srpski agresor 1991. srušio i zapalio. Nova crkva, škola i drugi objekti sagrađeni su nakon Domovinskog rata.
1760. u Dragaliću je bilo 35 kuća, 70 obitelji i 306 katolika. U tom popisu navode se i imena kućedomaćina: Mijo Kovačić (3 obitelji, 11 članova), Mato Derežanin (5,21), Mijo Babić (3,12), Mato Zukanović (3,10), Matija Petrićević (2,6), Mijo Bradašević (4,14) i drugi. 1769. u selu su bile 33 katoličke kuće, 65 obitelji i 315 katolika.
Danas je Dragalić središte istoimene općine za naselja: Dragalić, Donji Bogićevci, Gorice, Mašić, Medari i Poljane.
Površina Općine: 59,5 km2
Gustoća naseljenosti: 21 stanovnik/km2
Broj stanovnika u naseljima Općine Dragalić od 1800. do danas
| oko 1800 |
oko 1850 |
oko 1900 |
1931 | 1953 | 1991 | 2001 | |
|---|---|---|---|---|---|---|---|
| Dragalić | 284 | 246 | 412 | 657 | 717 | 655 | 581 |
| Donji Bogićevci | 202 | 231 | 280 | 423 | 429 | 327 | 76 |
| Gorice | 31 | 124 | 276 | 392 | 400 | 220 | 166 |
| Mašić | 75 | 217 | 513 | 647 | 576 | 649 | 194 |
| Medari | 150 | 198 | 262 | 499 | 496 | 452 | 211 |
| Poljane | 340 | 325 | 478 | 420 | 412 | 54 | |
| UKUPNO | 742 | 1.356 | 2.068 | 3.096 | 3.038 | 2.715 | 1.282 |
Donji Bogičevci
Selo se nalazi između autoceste i rijeke Save, 10 km jugozapadno od Nove Gradiške, 3 km od Dragalića. Koncem 16, stoljeća, a i kasnije, Donji i Gornji Bogićevci bili su jedno selo. 1734. Donji Bogićevci (Inferiori Bogichevczij) su imali 29, a 1759. 30 pravoslavnih kuća.
Mašić
Selo se nalazi 4 km zapadno od Nove Gradiške i 4 km sjeverno od Dragalića. Spominje se u izvorima 1602. godine, a opisano je u komorskom izvješću 1698. kao villa Masichy. U tome opisu navode se i imena stanovnika: Novak Petković, Ninko Marković, Vuk Jovanović, Miho Prakolovac i druga. 1734. selo je imalo 20 pravoslavnih kuća, a 1760. 23 pravoslavne i 8 katoličkih kuća. U popisu se navodi i 16 katoličkih obitelji sa 75 članova, te njihovi kućedomaćini: Ivan Matošević (3, 11), Marko Pušilović (3, 13), Pavao Matošević (2, 12), Petar Samardžić (1, 5), Ivan Rošić (1, 4) i drugi. Pravoslavna crkva sv. Ilije sagrađena je 1858., a školska zgrada 1875. godine.
Medari
Selo se nalazi uz regionalnu cestu u smjeru Zagreba, na rječici Trnavi, 6 km zapadno od Nove Gradiške, a 2 km sjeverno od Dragalića. U komorskom opisu sela 1698. među ostalim je zapisano: Ovo mjesto, i u osmansko doba a i sada, nastanjavaju stanovnici-vojnici grčkog obreda. Navode se njihova imena: Srđan Vukasović, Jovo Miloević, Mlađan Damianović, Peter Knezević, Đuro Ivanović, Simo Sudar, Staniša Bošnjak i drugi. Medari su bili sjedište pravoslavne župe (crkva sv. Preobraženja) 1759. imali su 31, 1779.-27, a 1809.-24 pravoslavne kuće sa 150 članova. Školska zgrada je sagrađena 1840. godine. 1837. Medari su s Trnavom imali 431 stanovnika, 391 pravoslavca i 40 katolika.
Gorice
Selo se nalazi na uzvisini između autoceste i rijeke Save, 8 km jugozapadno od Nove Gradiške, a 4 km južno od Dragalića. 1746. Godine spominje se kako se u vinogradima, zvanim Gorice, nalazi kapela sv. Vida zaštitnika mjesta koji se slavi 16. lipnja. 1760. na ovom posjedu starogradiškh franjevaca bile su 4 katoličke kuće, 5 obitelji i 18 katolika, te 9 pravoslavnih kuća. Katolički kućedomaćini bili su Ivan Bunievac (1,4), Ivan Pušia,…
Poljane
Selo se nalazi na rječici Trnavi 5 km jugozapadno od Nove Gradiške, 2 km jugoistočno od Dragalića. Ne spominje se u ranijim povijesnim izvorima. 1734. Poljane su imale 12 pravoslavnih kuća, a u izvješću 1746. navodi se i 12 katoličkih kuća, 14 obitelji i 74 katolika. Nešto kasnije (1758.) spominje se i drvena kapela sv. Fabijana i Sebastijana. 1760. Poljane su imale 19 pravoslavnih i 12 katoličkih kuća, 21 obitelj i 74 katolika. U tome crkvenom izvješću navode se i kućedomaćini katolici: Blaž Katić (2,6), Marko Pavišević (3,8), Mato Marošević (2,4), Mijo Ivanović (2,10), Ivan Krajačić (2,8), Mijo Katićić (1,4), i drugi.
Literatura:
- Novogradiški godišnjak 2005
- Feliks Valentić: Novogradiški leksikon
